Ko, šta, kako, s kim i kada može učiniti kako bi pobijedili na predstojećim izborima i 2014. godine bili punopravna članica NATO i potom Evropske Unije.

Da ocrtamo viziju naše zemlje koja do 2020. godine može biti sasvim drugačije i jedno zajedničko društvo.


Da dođemo do dobrih odluka u loša vremena.

Mada ima onih koji očekuju ili priželjkuju da pričam o tome šta sve lažu i kako nas napadaju, zašto to rade i ko su ti ljudi – ja o tome, uglavnom, neću danas govoriti.

Najbolji odgovor i poruka svom tom jadu i čemeru je to što ćemo danas govoriti kada, kako i s kim ćemo promijeniti BiH.

Što ćemo pokazati da smo odlučno i zajedno krenuli da to uradimo – uprkos stanju u kojem se zemlja nalazi – uprkos njima.




Danas bi trebali odlučnije početi da tražimo put do razuma i do srca običnog čovjeka.

Čovjeka kojem se obraćamo, prvo moramo uvjeriti da nismo svi isti.

Da je razlika između nas i njih ogromna.

Oni su dio problema, a mi to nismo.

Mi smo dio rješenja, a oni to nisu.

Danas se svijet drma i mijenja iz temelja. Tehnološke, ekonomske i socijalne promjene su sve brže i neizvjesnije.

Progres i prateće bogatstvo sa jedne, te siromaštvo i nepravda sa druge strane, rastu u isto vrijeme.

Finansijska i strukturalna kriza, sa pratećom ekonomskom recesijom, nameću potrebu za novim globalnim ekonomskim modelom, ali ukazuju i na potragu svake ozbiljne zemlje za svojim novim ekonomskim modelom i krizom kao šansom za novi početak.

Mi smo, Bosna i Hercegovina, do posljednjeg rata, trčali rame uz rame sa vodećim dijelom zemaljske kugle. Izvoz iz Bosne i Hercegovine je bio veći od uvoza, iz republika tadašnje zajedničke zemlje i inostranstva, gledano u cjelini.

Danas, trgovinski deficit od blizu 10 milijardi KM, skoro je duplo veći od ukupno ubranog poreza na dodatnu vrijednost, u čitavoj državi.

U proteklih 15 godina, sa svim ratovima, diktatorskim i propalim državama, Svijet je imao godišnji rast društvenog proizvoda od preko 4% godišnje, što znači da danas proizvodi duplo više nego tada.

Kriza u koju je svijet ušao je obilježena ove godine sa, za sada, projektovanim rastom od 0,4% društvenog proizvoda godišnje. To znači da ovih dana rast svjetskog bogatstva usporava za preko 10 puta u odnosu na posljednjih par decenija.

Sve veće bogatstvo nije smanjilo siromaštvo najugroženijih. 1 od 6 ljudi na planeti danas nema čistu vodu, a svaki četvrti čovjek nema pristup električnoj energiji. Dnevno od gladi umire 25 hiljada ljudi.

To moramo znati kada tražimo da baš nama razvijeni svijet pomogne.

Također treba znati da, zbog svoje prirode i položaja, Bosna i Hercegovina ima prijatelje među velikim silama koje žele, sebe radi, da nam pomognu.

Ipak ne smijemo zaboraviti dvije činjenice, na koje nas prijatelji podsjećaju.

Prvo, posljednjih godina Bosna i Hercegovina nije propustila nijednu šansu, koja joj se pružila , da propusti i tu šansu.

Drugo, danas su i Amerika i EU, spremni da pomognu da se dovrši posao u Bosni i Hercegovini, da ponovo urade više za Bosnu i Hercegovinu, ali nisu spremni da to učine dok Bosna i Hercegovina i njeni lideri ne urade više za svoju zemlju.

Ne mislim da ovu vlast nije briga šta se dešava sa životima običnih ljudi. Oni to, zajedno, jednostavno ne znaju.

Sa druge strane, vladajuće strukture čine ljudi, različitih znanja, rada, morala i ciljeva.

Neovisno o tome što ni oni nisu svi isti, rezultat njihovog rada je zajednički: strah i neizvjesnost, rastući kriminal i nezaposlenost, nove podjele na podobne i nepodobne, i to svega i svačega. Od vjernika i nevjernika, novinara i intelektualaca, invalida i ratnih veterana, do običnih građana.
Ljevica u svijetu, a naročito u ovim prostorima , je uvijek spajala ljude. Desnica ih je uglavnom dijelila.

Nacionalno i klasno su se na Balkanu, kako i u Bosni i Hercegovini, uvijek preplitali. Često su lideri otvarali nacionalne probleme kada nisu rješavali klasne i obratno.

To je uglavnom završavano u sukobima, pa i ratovima, u kojima je nacionalizam bio posljednje utočište kriminalaca i hulja.

Zato i danas, više nekog ikada, besmisleni su oni koji naše društvo i državu žele podijeliti, kako bi u strahu od kazne zbog vlastitog kriminala, izbjegli pravnu državu kojoj zbog toga ne dozvoljavaju da stane na noge.


Danas je planeta, više nego ikada, u potrazi za demokratskim modelima vladavine u državama kao zajedničkim društvima, koje postaju sve više multinacionalne u odnosu na nacionalne države koje su obilježile 19. i 20. stoljeće.

Preko 90% država Svijeta danas ima preko 10% stanovništva koji su matematski „manjina“ u etničkom ili vjerskom smislu.

Upravo zato mi i danas trebamo podsjećati da je ljevica i SDP nosilac ideje Bosne i Hercegovine, zajedničkog društva, redefinisane ZAVNOBiH-om, pod Titovim vodstvom, , kao sekularne, multietničke i demokratske države slobodnih građana i naroda.

Ali moramo danas, u vrijeme redefiniranja svjetskog ekonomskog poretka, biti državotvorni i kao stranka čovjeka i njegovih ljudskih interesa.

To znači da moramo više nego ranije biti partija znanja, rada i radnika, stranka ljevice i partija crvene boje.

Danas, kao i na početku pređenog stogodišnjeg puta, ponovo su ljudi sve više ugroženi zbog toga što nemaju posla, što su slabo plaćeni, što nemaju socijalnu zaštitu, što im djeca nemaju iste šanse u školovanju, što imaju strah od zdravstvenih usluga prije nego i postanu bolesni, što oko sebe vide nekažnjene kriminalce i zločince koji glume nacionalne vođe i dušebrižnike…

Zato je neophodna temeljna moralna obnova društva koja mora vratiti rad kao društvenu vrijednost tamo gdje pripada.

Zbog toga, sloboda medija, sloboda da budemo drugačiji, sloboda vjere i sloboda od vjere, su naše nepromjenljive vrijednosti, a zaštita ovih sloboda naši stalni izazovi.


I zato danas otvaramo proces u kojem bi trebali definisati viziju SDP 2020 i BiH 2020. Ne znam kako izgledaju, ali znam da su ove dvije slike kao sijamski blizanci.

Vjerujem da je do tada, do kraja naredne decenije, moguće da živimo u zemlji koja će biti primjer modela zajedničkog društva, na način na koji će biti organizovane i institucionalizovane najuspješnije zemlje svijeta.

U takvoj zemlji naše različitosti će biti naše šanse, prednost i snaga, a ne opasnosti, mane i slobost, kao što je to danas, u doba nacionalizma.


Da bi tu došli , na kraju narednog četverogodišnjeg mandata, trebamo doći do BiH 2014. kao punopravne članice NATO i potom zemlje EU.

Da bi o tome razmišljali, moramo biti pobjednik narednih izbora i nosilac promjene Bosne i Hercegovine od 2010.

Prije svega, ljudima trebamo ukazati na to šta im je alternativa. A to je, u najboljem slučaju, postojeće stanje koje se mijenja brzinom kojom se išlo posljednjih godina.


Posljednje analize Centra Civilnih Inicijativa kažu da Parlament BiH usvaja zakone koje mu šalje Vijeće Ministara 9 puta sporije od sopstvenog plana za 2008. godinu. Za utjehu , kažu da je to brže od 2007. godine.

Tom njihovom bržom brzinom Bosna i Hercegovina može, optimistička varijanta računice kaže, postati zemlja kandidat za članstvo u EU za 40, a punopravna članica EU za narednih 100 godina.

Da bi postigli svoj cilj, BiH članica NATO i EU, moramo mijenjati Ustav. Kakav je, u konačnici, to Ustav, po mjeri SDP i po potrebama BiH, okvirno smo utvrdili na posljednjoj sjednici Glavnog odbora i uputili ga u javnu raspravu.

Zato o njemu neću govoriti.


Ali, ono što je, prije svega, zadatak ove , kao i svake druge vlasti, je da promijene ekonomsko i socijalno stanje, da se uhvati u koštac sa kriminalom i korupcijom kojima su zarobili zemlju.

Zbog toga danas moramo, pored ustavnih reformi, čije viđenje imamo, otpočeti izradu pobjedničkog programa promjene za Bosnu i Hercegovinu.


Koristim se ovom prilikom da još jednom pozovem pojedince, nevladine organizacije, sindikate, pa i političke partije, sve one koji misle dobro ovoj zemlji da nam se pridruže i ukažem na to da nam je najmanji zajednički sadržilac Bosna i Hercegovina i njena bolja budućnost.

Ukupni cilj programa promjene treba biti bolji i sigurniji život čovjeka. Jednom rječju, progres. Ka njemu možemo biti vođeni svojevrsnim progresivnim patriotizmom, ako se već ne možemo složiti u prioritetu drugih vrsta zajedničkog cilja.

Samo ponovnim stvaranjem zajedničkog društva možemo stvarati patriotizam koji će nas spajati a ne dijeliti.

Širom svijeta ljudi danas zavide SAD ne zbog snage, bogatstva ili nove vlasti, već, prije svega, zbog toga što ponovo žive u društvu punom nade da su promjene ka progresu moguće i što su ljudi spremni da zajedno putuju ka tom cilju.

Iz toga puno možemo naučiti. Ljudima je ponovo ponuđen Američki san iza kojeg postoje i lideri i plan.

Grupa od 67 ljudi, je u oktobru prošle godine, prije izbora, publikovala knjigu od 670 strana pod nazivom „Promjena za Ameriku“.

U njoj su jasno i precizno napisali šta i kako misle promijeniti za dva mandata svoga novog predsjednika.

SDP nema namjeru izmišljati toplu vodu, ali ni prepisivati tuđe recepte.

SDP ima namjeru, na najboljim iskustvima drugih, i svojim znanjima o sebi, napraviti recept za Bosnu i Hercegovinu.

Napraviti svoj program „Promjene za Bosnu i Hercegovinu“.


Zašto nam treba ovakav program?

Prvo, zato da ljudi znaju šta im nudimo i da tako sebe obavežemo šta ćemo raditi.

Drugo, da kroz izradu ovog programa postanemo spremniji za pobjedu – da na vrijeme znamo ko će preuzeti obavezu za koji dio naše zajedničke vizije, kako se ne bi pretvorili u stranku i u pokret „političara opšte prakse“.

Treće, da se i na ovaj način otvorimo prema ljudima koji su spremni sa nama da učestvuju u borbi za izbornu pobjedu. Da budu sa nama i u dobru i u zlu.

Četvrto, da aktuelne vlasti testiramo kroz svoj program i natjeramo ih da, u ovo malo vremena što im je ostalo, upropaste što je manje moguće.

Peto, da skinemo sa dnevnog reda pitanje dugo skoro dvije decenije, s kim hoćemo ili s kim nećemo praviti vlast, te ga pretvorimo u potragu za odgovorom ko je spreman da radi sa nama na ispunjenu zajedničkog programa.

Zato, nakon idućih izbora vjerujem da će ova zemlja dobiti vlast na ovom programu, a ne na starim ili novim naljepnicama i ličnim afinitetima. To je suština promjene za Bosnu i Hercegovinu.


Novoizabranom Glavnom odboru, Predsjedništvu, savjetima, odborima i interesnim oblicima, kao i svim onima koji nam se pridruže, danas, pored ustavnih reformi, nudimo osnovnih 11 tačaka životnih reformi „Promjena za Bosnu i Hercegovinu: progresivni patriotizam – posao i pravda – promjena za čovjeka“.

To je otvoreni dokument, o čijoj izgradnji i realizaciji će voditi brigu buduće rukovodstvo koje dobije mandat Kongresa, a potom i građana na predstojećim izborima.

Dakle, sam ovaj dokument, njegova izrada danas, realizacija sutra, je naš svojevrsni poziv na patriotizam u kojem ćemo se zajedno takmičiti u progresu.

Da budem jasan, na ovaj način, u izbore, kada god da se dese, za 6, 12 ili 18 mjeseci, SDP će ući sa svojom vizijom i konkretnim programom životnih reformi za mandatni period.

To znači da ćemo, kroz njegovu izradu, formirati timove koji nakon konstituisanja nove vlasti, neće tražiti prvih 100 dana da naprave program, već će posle prvih 100 dana tražiti ocjenu prvih dana rada. Samo tako možemo ići brže i odgovornije u reforme za koje tražimo mandat običnog čovjeka.

Jedanaest tačaka, sadrži tri grupe reformi.

Prva grupa reformi sadrži tri tačke koje su usmjerene na povratak povjerenja u institucije, vladavinu prava i moralnu obnovu. Jednom rječju, pravda.

Druga grupa sadrži pet tačaka usmjerenih na proizvodnju, poreski sistem i fiskalne reforme. Jednom rječju, posao.

Treća grupa sadrži tri tačke usmjerene na javnu potrošnju i segment koji se može objediniti riječima: posao i socijalna pravda.

Dakle, „Promjena za Bosnu i Hercegovinu: progresivni patriotizam – posao i pravda - promjena za čovjeka“, danas može da počne sa sljedećih jedanaest tačaka.

1. Smanjenje budžetske potrošnje od 10% za administraciju, 20% za funkcionerske plate i paušale, te 30% za reprezentaciju i vozne parkove. Ovo se na adekvatan način primjenjuje ne samo u budžetskim institucijama već i javnim i državnim preduzećima. Budžetska potrošnja mora biti vezana za poreske prihode i efikasnost privrede .


Uštede po ovoj osnovi služe, prije svega, povratku povjerenja u institucije i ljude koji ih vode. Tek po tom, po odgovarajućim procedurama i zakonima, uštede se usmjeravaju u javne radove, razvojne fondove za podsticaj proizvodnje i poljoprivrede, te reformu socijalnog i penzionog sektora.

2. Usvajanje zakona o oduzimanju opljačkane imovine o kojem smo do sada dovoljno govorili.

3. Kontinuirana i puna podrška istražnim i pravosudnim organima da se beskompromisno obračunavaju sa svakim oblikom kriminala, a posebno onim koji ima organizovanu i dokazanu podršku političkih i drugih struktura. Kriminalci su ti koji se moraju plašiti policajaca, tužioca i sudija, a ne obratno.

Ovo je borba za izgradnju države a razgradnju organizovanog kriminala. Čelni ljudi ključnih političkih stranaka i izvršne vlasti trebaju i svojim primjerom pozvati sve nadležne institucije da ispitaju legalnost njihove imovine i svih poteza nad kojima je sjenka sumnje.

Nema razloga da 6 šefova vladajućih stranaka sa 3 premijera, danas njih ukupno 8, ne pozove SIPU i državno tužilaštvo da ih preispitaju o svemu što javnost ili mediji traže da se razjasni.

Da bi iskazali podršku ovom prijedlogu pozivamo ih javno da proberu 3 ključna čovjeka iz SDP-a, od mene pa na dalje, pa da prvo „preispitaju“ nas , a potom krenu na 8 vlasnika naših današnjih sudbina. Ako im je tako lakše.

4. Primjena principa kod poreskih stopa za promet roba i usluga koji je u vrijeme Alijanse dao dokazane rezultate: smanjiti stopu PDV-a da bi se ubiralo više prihoda, uključujući i nultu stopu za osnovne životne namirnice i lijekove.

5. Poreska reforma usmjerena ka principu po kojem se trebaju smanjiti porezne stope i obaveze za 90% stanovništva, a povećati za 10% onih koji najviše zarađuju. Pravednije je i bolje za stimuliranje ekonomije da se npr. moj porez kao profesora univerziteta poveća , a porez moga asistenta umanji, da se porez na prihod ministra i direktora poveća, a porez radnika i rudara smanji.

6. Objedinjavanje raspoloživih sredstava u institucijama države i javnim preduzećima koja danas postoje, i preko specijalizovanih banaka i fondova, usmjeravanje za investicije u infrastrukturu, elektroprivredu, stimulaciju proizvodnje i izvoza te smanjenje cijene kapitala domaćoj privredi.

Primjer takvih sredstava su oročeni depoziti i profiti javnih preduzeća u Federaciji, viškovi Centralne banke, rasipnički utrošeni fondovi u Razvojnoj banci, sredstva od sukcesije i privatizacije…



Samo ovdje pobrojana sredstva, koja su trenutno na raspolaganju, iznose preko 1 milijarde dolara. Ova sredstva dijelom mnogu poslužiti kao kolateral ili depozit za razvojne kredite kod međunarodnih finansijskih institucija za infrastrukturne i elektroenergetske projekte, javne radove i kapitalna ulaganja u zdravstvo i obrazovanje.

7. Na osnovu raspoloživih sredstava i mehanizama iz prethodne tačke, te Strategije stimulacije izvozne proizvodnje i poljoprivrede, pokretanje programa zaštite postojećih i otvaranje novih radnih mjesta. To mora biti dio odgovora na recesiju koja, imajući u vidu koliko su nespremne aktuelne vlasti, ne samo što neće zaobići našu zemlju, već bi nas mogla obići, od vrata do vrata – običnog čovjeka.

8. Kako bi slobodna i postojeća sredstva što više bila na raspolaganju izvoznoj i proizvodnoj privredi, u saradnji sa EU, IMF, WB i EBRD-om, emitovanje državnih obveznica za javne radove u infrastrukturi i elektroenergetskom sektoru.


9. Pokretanje javnih radova na koridoru Vc i prioritetnoj putnoj mreži. Investicije u elektroenergetski sektor je potrebno pokrenuti po principu koji smo više puta jasno izlagali.

Projektnu dokumentaciju trebamo praviti u svom aranžmanu uz angažovanje stručne pomoći međunarodnih razvojnih i finansijskih institucija, te angažovanje potrebnih eksperata čija će se cijena višestruko isplatiti.

Hidroelektrane trebamo sami praviti iz svojih i namjenskih kreditnih sredstava. Ako smo to sami mogli raditi na Neretvi prije 60 godina, teško možemo naći razlog zašto sada to nismo u stanju.

Za termoelektrane treba tražiti strateške partnere koji vladaju najnovijim tehnologijama, a ne onima koji će vladati našom strujom. Razlog za to je što potražnja i cijena struje raste većom brzinom od cijene namjenskog kapitala za infrastrukturne i elektroenergetske potrebe.

Javne investicije podrazumijevaju i ulaganje u ukupnu saobraćajnu infrastrukturu. To uključuje i infrastrukturu u telekomunikacijama koja ne treba biti predmet privatizacije, što nije slučaj sa uslugama u toj oblasti.

10. Provođenje sveobuhvatne reforme socijalne mreže i penzionog sistema kao ključnih reformi bez kojih u ovoj zemlji nema socijalne pravde.

O ovome neću više govoriti jer to mora biti predmet najveće pažnje, kreativnosti i posvećenosti SDP-a u narednom periodu.


11. Zdravstvo za sve i posebna briga za najbolesnije, a obrazovanje za sve i posebna briga za najbolje, je moguće organizovati uz isti procent javne potrošnje za ovu namjenu. Novo vrijeme, promjena za Bosnu i Hercegovinu, zahtijeva nova i veća ulaganja u nauku, znanje i kreiranje centara izvrsnosti.

Sve ovo, i još mnogo toga, zahtijeva radikalnu reformu kako ovih tako i ukupnih društvenih djelatnosti.

Još jednom želim podvući, da niko u SDP-u nema rezervisano mjesto ni u jednom parlamentu, vladi, ministarstvu, nadzornom odboru ili javnoj ustanovi.


Zato je i ovaj Kongresni poziv za učešće u izradi našeg programa „Promjene za Bosnu i Hercegovinu: progresivni patriotizam – posao i pravda“, svojevrstan konkurs za dobijanje SDP-ovog mandata u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti koja će ga sprovoditi nakon narednih izbora.

Već smo pokazali svoju snagu i sebi i drugima, na proteklim lokalnim izborima da možemo iduće godine pobijediti u Bosni i Hercegovini, kao što smo to učinili u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Brčkom, Gračanici, Živinicama, Kaknju, Vukosavlju, Varešu …

Neću govoriti o lokalnim izborima ovom prilikom, jer o tome imate Izvještaj koji je usvojio Glavni odbor i koji je osnova za našu današnju raspravu, po narednoj tačci dnevnog reda Kongresa, koja će, siguran sam, trasirati put za nove izbore i nove uspjehe.

Želim čestitati i zahvaliti se našim aktivistima, vijećnicima, gradonačelnicima i načelnicima ,koji su omogućili postignuti rezultat na lokalnim izborima i tako najavili uspjeh SDP-a naredne godine.

Danas ćemo izabrati predsjednika, Glavni odbor i Nadzorni odbor SDP. Oni će se pobrinuti da dobijemo čelništvo Glavnog odbora, a potom da izaberemo Predsjedništvo SDP.


Vi znate da su u ovom procesu za predsjednika SDP predložena 23 kandidata. Koristim priliku da se zahvalim svima onima koji su u tome učestvovali.

Bilo mi je drago kada sam vidio da jedan broj mojih drugova najavljuje svoju želju da budu birani za predsjednika SDP.

Poznato Vam je da sam na Glavnom odboru i potom na Predsjedništvu bio predlagač procedure po kojoj će svi kandidati imati priliku da se u pet regionalnih centara obrate delegatima i u debati kažu zbog čega su prihvatili kandidaturu, šta su im planovi i prioriteti, te sa kojim i kakvim kadrovima misle voditi SDP.

Nakon što smo usvojili debatna pravila i omogućili svima da se predstave kao kandidati za predsjednika, Glavni odbor je po prijedlogu Predsjedništva trebao utvrditi listu kandidata tj. svih onih koji su spremni da vode SDP.

Jedan broj kolegica i kolega je izrazio želju da i dalje budemo zajedno u timu koji bih ja vodio i zbog toga nisu željeli da prihvate kandidaturu.

Druga grupa njih jednostavno nije bila zainteresovana da se prihvati ni kandidature ni eventualno same funkcije predsjednika.

Žao mi je što njih nekolicina, iz treće grupe, koji bi željeli da im jednostavno prepustim mjesto na kojem sam sada, nisu prihvatili kandidaturu. To bi bilo bolje i za njih i za sve nas i za SDP. Učestvovali bi u stranačkim predsjedničkim izborima kroz seriju otvorenih debata pred jedinim ljudima koji imaju mandat da biraju lidera stranke. Pred delegatima ovog Kongresa.

Zato danas još jednom, ukoliko su se predomislili, iz bilo kojih razloga, u posljednjih mjesec dana, pozivam ih , da se u skladu sa Poslovnikom Kongresa, sada kandidiraju. Nemam namjeru za bilo koga od njih glasati, ali sam spreman i danas, svojim potpisom kao delegat Kongresa, podržati kandidaturu svakoga ko to želi. Ni danas nam nije kasno za predsjedničku debatu.

Za Glavni odbor smo imali duplo više kvalitetnih kandidata nego što sadrži lista od 202 čovjeka sa kojom izlazimo pred Kongres i sa koje će biti izabrano 110 novih članova Glavnog odbora. Među njima će biti potpredsjednici, generalni sekretar i članovi Predsjedništva SDP-a.

Imali smo pred sobom oko 500 vrhunskih ljudi od kojih je svako mogao biti dobar dio novog rukovodstva stranke.


To je garancija da ćemo napraviti kvalitetan reformski program „Promjena za Bosnu i Hercegovinu“ i u izbore ići sa ljudima koji su garant uspjeha na predstojećim izborima.

Zato će nam trebati ne samo svaki čovjek koji je bio među evidentiranim kandidatima, već će nam nedostajati još višestruko veći broj kadrova kako bi u narednom periodu vodili SDP, a potom i BiH.

Savjeti i odbori Glavnog odbora i Predsjedništva, kao svojevrsne vlade i ministarstva u sjeni za aktuelnu vlast, koje moramo formirati u narednih nekoliko mjeseci, će biti tačke okupljanja ne samo naših kadrova već i onih ljudi koji imaju potrebna znanja i spremnost da sa SDP-om promijene Bosnu i Hercegovinu.

Zato očekujem da Predsjedništvo ne bude skup ljudi koji se bave svim i svačim, već, prije svega, ljudi koji žele da se bave nečim konkretnim.

Novoizabrano rukovodstvo će morati u narednih par mjeseci da projektuje i vodi izbore novih kantonalnih i regionalnih rukovodstava u skladu sa izmijenjenim Statutom.

Izbori za nova opštinska rukovodstva će se, na sličan način, morati okončati do ljetnih odmora.


Govoreći o novoizabranom rukovodstvu želim da se zahvalim sadašnjim članovima Glavnog odbora i Nadzornog odbora i Predsjedništva SDP-a.

Nemam se namjeru posebno zahvaljivati kao da se rastajemo, zato što znam da ćemo i dalje svi zajedno biti dio velike SDP-ove porodice. Na zajedničkom projektu. Promjene za Bosnu i Hercegovinu.

Naročito nema razloga zahvaljivati najbližim saradnicima i prijateljima, jer vjerujem da ćemo dobiti mandat Kongresa da zajedno nastavimo nedovršeni posao.

Pošto je i ovaj Kongres dio svojevrsnog obilježavanja 100 godina socijaldemokratije u Bosni i Hercegovini, naših prvih sto godina kao partije i pokreta ljevice, ovo svoje obraćanje ću završiti mislima koje me prate posljednjih dana.

Biti ljevičar, boriti se za zajedničko i civilno društvo socijalne pravde, u prethodnih sto kao i prethodnih 10 ili 20 godina, nije uvijek bilo lako. Ali je zato uvijek bilo časno.

U vremenima u kojima si bio manjina i u kojima ti je izgledalo da je realnost nepopravljivo nepravedna i drugačija od tvojih ideala, sa vrijednostima socijaldemokratije kao ličnim izborom, mogao si uvijek biti siguran da nisi u sukobu sa svojom savješću i civilizacijskim vrijednostima savremene Evrope.

Uostalom, na putu do evropske, sekularne, demokratske Bosne i Hercegovine socijalne pravde , zajedničkog društva, bolje je biti na lijevoj strani.

Ako ništa drugo, a ono bar zato što je tu više dobrih ljudi.

Na kraju, uvijek si mogao biti siguran, juče kao i danas, baš kao i sutra - ništa drugo nema smisla i ništa drugo nas ne može učiniti sretnim.

Svakog od nas ponaosob, ali i sve nas zajedno.

Zato, sretna nam bila.

Promjena za Bosnu i Hercegovinu.

Promjena za čovjeka.

Što reče, davno, jedan moj drug, dug put smo prešli, da bi sada stali.